Kao što smo i najavili prije dva tjedna, “trkačka karavana” Istarske zimske lige nastavila je svoj pohod pa je, tako, 2. kolo održano u Poreču na jednoj od najljepših staza cijele lige, a ujedno i najdužoj, koja je nešto produžena u odnosu na prošlogodišnju i iznosila je točno 7100 metara.
Kao što smo i najavili prije dva tjedna, “trkačka karavana” Istarske zimske lige nastavila je svoj pohod pa je, tako, 2. kolo održano u Poreču na jednoj od najljepših staza cijele lige, a ujedno i najdužoj, koja je nešto produžena u odnosu na prošlogodišnju i iznosila je točno 7100 metara.
Uz organizatora gospodina Elia Morelata i prijatelja, kao domaćina lige, za fantastičnu atmosferu pobrinuo se i najbolji porečki D. J. Đankarlo Šegon.
Start je bio na gradskom kupalištu, pa sve uz more pored nekadašnjeg diska u Plavoj, Ski lifta i do okretišta vlakića u Zelenoj laguni.
Nazad se išlo istim putem, uz malu promjenu trase koja je vodila na parking Byblosa i onda opet dole na stazu vlakića i do cilja na gradskom kupalištu. S obzirom na vremensku prognozu, koja baš i nije bila najidealnija, okupio se veliki broj trkača, njih 376 iz cijele Istre.
Srećom, pred sam start utrke koji je bio u 11.00.h, vrijeme se napokon smilovalo, pa je izašlo sunce i pozdravilo sve zaljubljenike u trčanje i tako još malo uljepšalo to predivno druženje.
Takmičenje su otvorili predškolci, njih 12, koji su trčali na 200 metara.
Kod školaraca bio malo veći odaziv i oni su se borili na malo zahtjevnijoj dužini od 1200 metara.
Pobjedio je Edgar Braus dok su članovi A.K. Maximvs Poreč, Luka Mandić i Antonio Matić zauzeli 3. i 4. mjesto.
U velikoj utrci pobjede su odnijeli Puležani, Toni Božac ukupno i u muškoj kategoriji, a kod žena Tia Lena Hinić, koja je ukupno bila deveta.
Zanimljivo je što su oboje još uvijek tinejđeri, a bili su i pobjednici u prvom kolu u Medulinu prije dva tjedna.
Od velikog broja Porečana, rekreativaca i članova sportskih klubova koji su sudjelovali na nedjeljnoj utrci, najbrži je bio Martin Legović, osvojivši 5. mjesto.
Najbrojniji su bili, naravno, atletičari A.K. Maximvsa koji su osim trkačkog dijela, imali i nekih organizacijskih obaveza.
Kako to uvijek biva, kad su u pitanju ovakve manifestacije, najzanimljiviji dio je onaj kad se konačno otrči utrka i onda se uz bogatu okrijepu (čajevi, voda, kolači, krafne, voće) analizira tko je mogao brže, više, jače,…
Na kraju velika zahvala za fantastičnu organizaciju ide gospodinu Eliju Morelatu i prijateljima, veslačima V. K. ADRIACO, te članovima A. K. MAXIMVS POREČ.